Dragana Stanić

Dragana Stanić

Tog kišnog oktobra, nagnuta na sims prozora mog stana, na 11. spratu naše zgrade, pušeći
cigaretu,  gledala sam na ulaz zgrade. Zamišljala sam kakva bi to fleka ostala od mene tamo dole
kada bih prebacila nogu preko prozora. Smem li to? Da li bi bilo krvi? Koliko bi trajao pad?
Zamisli da preživim? Da li bi neko plakao?
Zaspala bih u suzama, sa mislima o svom kovčegu, u zemlji. (ej, čak me i ne dotiče ništa od ovoga dok prenosim na papir.) Onda sam postajala sve manje zainteresovana za društvo, posao, seks, higijenu, sminkanje. Padala sam. Trnule su mi ruke, glava, noge, stopala. Pala sam na kolena i ostala nepokretna. U moru neuspeha, ja sam pronašla svog „TRENERA“. Od tog dana počele smo učiti kako da hodam! Zapravo, krenule smo od samog početka. Učile smo da jedem, pužem, hodam polako, uz podršku. 
Rekla mi je da „neće ići baš tako brzo“. Bila je moja štaka. Govorila mi je da ću naučiti sve, da ćemo uspeti zajedno. Da je u redu i da padnem. Saznala sam da te moje dijagnoze „depresija i anksioznost“ koje mi ne dozvoljavaju da hodam normalno nisu ništa što ne mogu pobediti. Učile smo korak po korak. Vratim se ponekad dva, ali ih brzo preskočim unapred. Posle par velikih koraka sam počela i da vraćam veru u prijateljstva. Čak sam počela i da se šminkam. Prestala da grizem nokte i pušim cigarete. Već sam počela i da trčkaram. Hrabrila me je kako ću biti dobra majka, da priče o sterilitetu možemo pobiti lako. A onda me je depresija napustila. Neprimetno. Ostala je ova dosada od anksioznosti. Ali znate šta? Moj „trener“ me je naučio da idem sa anksioznošću ruku pod ruku. Ne plašim je se. Našminkam se, sredim se, obojim nokte u crveno, krenem sa anksioznošću napolje, potrčim malo brže i kažem joj: ajde šta se vučeš, baš si se ofucala, ne možeš više ni da me stigneš!
Ne smem baš da trčim brzo,  dok ne prodje prvi trimestar. A da, rekoh li vam da sam trudna?
Hvala mom „treneru“; Nini, koja me je naučila ispočetka prvim koracima, i ovoj trci za maraton!

Hvala što smo uspele! Hvala što sam svima oprostila. Hvala što sam se zavolela! Hvala što ste tu.